VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic
Onog trenutka kada odbacimo ciljeve i počnemo lutati, život dobiva smisao.

Titova vila ili Vila Izvor

2022-09-03 Do sada pročitan 4727 puta

Hedonizam, od grčkog ἡδονή, užitak, nauk je koji užitak smatra vrhovnim dobrom, i ciljem ljudskog djelovanja. Može biti ili osjetilni, ili duhovni ili kombinirani. Prvi je teoretičar hedonizma Aristip iz Kirene, Sokratov učenik i osnivač kirenske filozofske škole. Aristip zastupa tezu kako čovjeku pripada samo ono što je sadašnje te treba uživati od danas do sutra jer je nada u neko buduće dobro uvijek povezana s nemirom uzrokovanim neizvjesnošću sudbine.

U antičkoj Grčkoj i starom Rimu, hedonizam je društveno prihvatljiv, čak poželjan oblik ponašanja. O tome govore česte i dugotrajne raskalašene svetkovine, u starome Rimu dovedene do ekstrema i upotpunjene gladijatorskim borbama i ostalim predstavama na vrućem pijesku amfiteatara.  Sve što je lijepo kratko traje. U prvoj polovici četvrtog stoljeća, kada car Konstantin Veliki uvodi kršćanstvo kao službenu religiju u Rimskom carstvu, hedonizam postaje društveno neprihvatljiv oblik ponašanja.  Njegovim zakonom iz 325. godine gladijatorske se borbe ukidaju, a zadnje se u gradu Rimu održavaju 404. godine. Saturnalije, svetkovine posvećene Saturnu, bogu poljoprivrede, koje Katul naziva „najboljim od svih dana“, prelaze u skromno obilježavanje Božića, a proljetne Floralije i Megalezije u čednu proslavu Uskrsa.

Ako mislite da sa carem Konstantinom Velikim hedonizam nestaje, u zabludi ste. Ne nestaje! Nastavlja on živjeti punim sjajem, ali iza zidina velikaških dvoraca i kurija, a za vrijeme Pape Aleksandra VI rođenog Borgia, i u samom Vatikanu! Za sve ostale, običan narod, kršćanstvo Aristipovo današnje dobro, užitak, prebacuje u zagrobni život, ali i tamo bez puno raskalašenosti. Čini se i bez hedonizma.

Po svijetu postoje razbacana napuštena mjesta prakticiranja hedonizma, koja su u svoje aktivno vrijeme skrivena od pogleda znatiželjnika, običnog puka i nezvanih gostiju. Jedno od njih je i malo poznata, napuštena i devastirana Titova vila na Plitvicama, znana kao Vila Izvor ili Objekt 99, u koju kalendarski kasno ljetne, a klimatski rano jesenje subote vodim grupicu motorista.

 

Prije polaska

 

Na parkiralištu restorana Grand u Lapovcu

 

Do Karlovca jezdimo u savršenoj, školskoj cik-cak koloni održavajući stalni razmak. Od Karlovca nastavljamo državnom cestom D1 i prvi pit-stop je u restoranu Grand u Lapovcu. Imaju prostrano parkiralište s preglednim izlazom i ulazom, a i kava im je sasvim pristojna. Jedino je komunikacija s konobaricama problematična jer govore samo ukrajinski i vjerojatno ruski, pa ćete se namučiti dok im objasnite što želite ukoliko je izvan standardnog menija.

 

Pogled na D1

 

Kratko zaustavljanje kako bih uključio navigaciju

 

U šumi

 

Nešto prije mosta na Korani silazimo s D1 i počinjemo lagani uspon, ali se zaustavljamo na prvom ugibalištu. Vadim mobitel koji mi služi i kao navigator te na Google Mapsu tražim Vilu Izvor. U mjestu Poljanak skrećemo na stvarno lokalnu cestu koja zmijuga do sporednog ulaza u nacionalni park Plitvička jezera. Google kaže kako smo u blizini Velikog slapa. Od tamo nastavljamo uskom asfaltiranom cestom na kojoj jedva izbjegavam teško uočljiva udubljenja.

I u jednom trenutku pred nama iskrsne Titova vila, zvana Izvor ili Objekt 99!

 

Titova ili Vila Izvor

 

Vila Izvor gradi se između 1948. i 1953. po cijeni od 159 miliona današnjih eura i prostire na 6500 kvadratnih metara (izvor Al Jazeera). Zeleni kamen, glavni građevni materijal, doprema se s Medvednice. U funkciji je do 1980. Godine. Josip Broz Tito u njoj boravi tek nekoliko puta, ponajviše zbog lova, zadnji puta 1976., a rezidenciju koriste uglavnom tadašnji hrvatski visoki politički dužnosnici. Ne nedostaje tamo ničega! Ni dobrog jela, ni dobrih cigara, ni dobrog viskija i konjaka. Pokoji tajni sastanak, a potom čisti hedonizam!

 

Motori ispred Titove vile

 

Parkiramo motore na malom parkiralištu i krećemo u istraživanje oronulog i devastiranog zdanja. I u ovakvom stanju jasna je njegova izvorna namjena: hedonizam! Hedonizam za odabrane! Neizostavne raskošne stepenice u predvorju, nekada prekrivene mramorom, prostorije za poslugu, smočnice, kuhinja s više prostorija, kinodvorana, sala s biljarskim stolom u kojoj se vjerojatno ispijao fini francuski konjak i pušile kubanske cigare, niz apartmana, nekada sigurno luksuzno opremljenih, u drugom krilu Titov apartman…

Veliko dvorište koje s tri strane omeđuju krila zdanja vile, a četvrta vodi u zelenu divljinu Plitvica.

 

Nekada mramorne stepenice koje vode u centralni dio vile.

 

Tu je možda bila recepcija ili nešto slično, ali te funkcije.

 

Pogled na dvorište.

 

Centralno krilo s dvorišne strane.

 

Titovo krilo, tu je bila njegova osobna rezidencija.

 

Pogled u zelenu divljinu Plitvica.

 

Desno i centralno krilo objekta, pogled iz dvorišta.

 

U prizemlju Titovog krila. Tu je bio i lift za gornji kat.

 

Veliki hol u centralnom krilu.

 

Pogled na dvorište iz jednog od apartmana.

 

Ostaci biljarskog stola.

 

Kinodvorana. Nekadašnja kinodvorana.

 

Parkiralište ispred vile.

 

Jahači

 

Koliko li je tu popijeno butelja finih vina, boca francuskih konjaka, koliko je tu orgazmičkih uzdaha ispušteno, koliko finih ručkova i večera pojedeno… vjerojatno nikada nećemo saznati. Većina aktera je mrtva ili toliko stara da se ne sjeća ili naprosto te uspomene želi zadržati za sebe. Ostaju samo priče iz druge ili treće ruke lokalnog stanovništva, vrlo često maštovito nadopunjene, ili, pak priče zlih jezika koje se koriste u dnevno-političke svrhe.

Napuštamo ovo mistično zdanje i krećemo put državne ceste D1. Ručak u Rastokama i kava u Turnju. I svo vrijeme vozimo u pravilnoj motorističkoj cik-cak koloni!

 

Kad neće kresnuti valja pribjeći klasičnim metodama paljenja!

 

Ikebana od kaciga.

 

Rastoke.

 

I jedan selfi u Rastokama. Čekamo da momci riješe problem paljenja.

 

Turanj.

 

Smještam Dragicu u garažu i jedna mi misao prolazi glavom: nešto mi fali. Neka ključna senzacija nedostaje. Koja? Ehm…. Hedonizam? Da li je hedonizam moj motivacijski faktor, a u ovoj vožnji, iz nekog nepoznatog razloga izostaje? Ako je tako, zašto? Po čemu je ova vožnja drugačija od prijašnjih? Dobro društvo, vrijeme savršeno, vožnja po mom ćefu – sam sam diktirao tempo, a on izostaje? Možda u toj Titovoj vili ima nešto što pojačava glad za hedonizmom kao što ovisnik treba sve veću dozu? Možda.

 

Mapa puta.

 

Detalj prilaska Vili.

Najnoviji

Dragičine nove bisage
2024-05-02
Riječki karneval 2024
2024-02-11
Moto kotlić u Oroslavju
2023-10-07
Bjelovarska Moto alka
2023-08-30
Motoriranje Pašmanom i Ugljanom
2023-08-12

Najčitaniji

Može i bez kavijara
2019-06-29
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
San Antonio Burger House, novo bajkersko okupljalište
2022-12-28
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.