2025-06-07 Do sada pročitan 89 puta

 

„Vojska onoliko dobro maršira koliko dobro jede“ izreka koja se pripisuje Napoleonu vrlo zorno govori da se praznog želuca ne može ništa. Istina, on je mislio isključivo na svoje vojnike – o čijoj se ishrani zdušno brinuo. Kada je u lipnju 1812. krenuo sa svojom La Grande Armée s istočne granice Francuskog Carstva, nakon osamdeset dva dana usiljenog marša i prijeđenih cca 2000 kilometara, sa svojih 600.000 ljudi ulazi u Moskvu. E sad, zamislite koliki je posao bio hraniti tolike vojnike!

Moj prijatelj Tomek nije morao nahraniti 600.000 gladnih vojnika, ali nije imao ništa manje zahtjevan zadatak – nahraniti nas osmero gladnih motorista! Znajući Tomekova kulinarska umijeća – puno sam njegovih delicija pojeo, bez straha dovodim moje bajkere u njegov restoran Karan u Cerovcu Vukmanićkom. U biti, na D1 na pola puta između Cerovca i Tušilovća - vozeći starom cestom prema moru, ne možete ga fulati. Da, da, ima tih starih cesta prema moru, ali ovo je ona što vodi preko Plitvica.

 

 

„Jedna od najljepših stvari u životu je to što redovito moramo prestati s onim što radimo i posvetiti se jelu“ - ne znam je li to Luciano Pavarotti otpjevao ili samo izgovorio, no te subote nas osmero motorista prekidamo vožnju, kliznemo s D1 na Tomekovo parkiralište, poredamo naše ljubimce ispred samog ulaza – nek' se vide, i nek' narod vidi da nas ima, i da su ovdje bikeri dobrodošli i da imaju 10 % popusta!

 

 

Tomekov besprijekorni roštilj nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ćevapčići, pljeskavice, gurmanske pljeskavice – one punjene sirom, kobasice, krumpirići, miješano povrće sa žara, luk, ajvara koliko želiš…  Uz dobru hranu uvijek ide i dobar štimung, pridružuje nam se i Tomek pa se naš boravak u restoranu Karan otegnuo. Ne kaže Julia Child bez razloga „Ljudi koji vole jesti su uvijek najbolji ljudi“!

I tako, nas osmero najboljih napuštamo Tomeka i restoran Karan uz pozdrav „Vidimo se opet!“.