VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Kako sam naučio disati ispod vode

2018-04-15 Do sada pročitan 2428 puta

Da ste me sreli prije 45 godina i pitali tko mi je idol, vjerojatno biste dobili odgovor Jacques Cousteau. Ono što je Sir David Attenborough radio na kopnu i povremeno u zraku, to je Jacques Cousteau radio ispod površine oceana. Ni jednom ni drugom nije trebalo puno da u meni pobude ljubav i interes prema prirodi. Iako nisam mogao šalabajzati Afrikom, Patagonijom ni Grenlandom, ipak sam mogao zaviriti u slavonske šume, ličke pećine ili šetati Ćićarijom, no zaći ispod površine mora je ipak bio problem – nisam znao disati ispod površine!

Svi moji pokušaji odlaska ispod površine, a bilo ih je stvarno puno, nisu trajali dulje od minute! Sve do danas!

Danas sam naučio disati ispod vode! Nikada mi neće biti jasno zašto toliko dugo moram čekati na ostvarenje nekih svojih dječačkih snova kada su mogućnosti uvijek tu negdje, ispred nosa! Samo treba reći: idem! Idem sada! Ne sutra, ne drugi puta, ne! Sada! Idem sada! Odmah!

Vanjski bazen vodenog parka Aque Vivae s pogledom na zagorske brege.

U vodeni park Aqua Vivae odlazim već skoro dvije godine i svaki puta čežnjutljivo gledam demonstracijski bazen škole ronjenja Zaron ali i svaki puta pomislim, ma drugi puta, ma ne danas,… Koja greška!

Ovoga puta imam moćni katalizator – Đurđicu, i nije bilo šanse da i danas odem s „ma drugi puta“.

I tako, stojimo ispred dvojice instruktora, jedan od njih pita Đurđicu: „Gospođo, hoćete li i da izroni?“ Njen odgovor je bio kratak i jasan, ali sam se uplašio svog odgovora koji, ipak ostaje u mojoj glavi.

Dogovor brzo pada. Jedan donosi peraje i masku. Huh, nisam ni znao da imam toliko stopalo, možda mi peraje ni ne trebaju, a?

Drugi mi daje upute, one osnovne, naravno. Kako disati, kako balansirati težinu i uzgon i time određivati želim li gore ili dolje, kako kompenzirati pritisak u ušima, osnove komunikacije u tom svijetu tišine… ma ne, nije to svijet tišine, samo mi ne možemo komunicirati glasom, kitovi to uredno rade, razgovaraju na udaljenostima od tisuća kilometara: „Alo, mi smo kod Grenlanda, ima li krilova u Rossovom moru?“

Pamtim, pamtim, spojeni palac i kažiprst znači „sve u redu“, palac gore “hoću na površinu“, palac dolje „idem dublje“,…. Znam da ronjenje nije zafrkancija, ipak je to odlazak u svijet posve drugačiji od našeg i bez obzira što smo potekli iz njega, bilo je to jako davno, prije nekih 400 miliona godina, mi smo danas u njemu stranci.

Instruktor i ja ulazimo u demonstracijski bazen dubine možda 4 metra. Obuvam peraje, stavljam masku i legnem u vezove, ruksak s prslukom i bocom, ne znam kako se taj sklop stručno zove, koji pluta na površini.

Prsluk je „balon“ spojen s bocom s komprimiranim zrakom i ima dva ventila, jedan za napuhavanje, a drugi ispuhivanje. Služi kao balastni regulator kojim ronilac određuje želi li tonuti ili izranjati ili naprosto, biti u neutrali. Metalna boca je rezervoar komprimiranog zraka i na njoj su ventili iz kojih izlaze dvije cijevi, na svakoj po jedan usnik. Zašto dvije? Zato da bi se njome, u slučaju nužde mogao poslužiti kolega ronilac – uvijek se roni u paru ili grupi.

Instruktor priteže vezove, stavljam usnik u usta i udahnem. I to radi! Ali još plutam po površini. Instruktor mi pokazuje da ispustim zrak iz balastnog prsluka i počinjem tonuti. I dišem! Dišem pod vodom! Ostvaruje se ono o čemu sam sanjao prije 45 godina!

O Neptune, o Posejdone, o Jacquese Cousteau, evo me! Dolazim u vaš svijet! Naučio sam disati pod vodom!

Spuštamo se na dno bazena. Upuhavanjem zraka u Eustahijevu cijev izjednačavam pritisak s vanjske i unutrašnje strane bubnjića. Instruktor mi znakovima daje upute da probam raditi s balastnim prslukom. Treba malo vježbe i idem malo gore, malo dolje. Fantastično.

Druga vježba je bila vađenje usnika iz usta i vraćanje nazad. I još neke jednostavne vježbe. Potom pokušavam izbalansirati svoju težinu tako da plutam nekih metar iznad dna bazena. Nije baš jednostavno, ali nakon nekog vremena uspijevam.

Adrenalin me pere. Osjećaji naviru. Sad mi je jasno kako se lako neizlječivo zaraziti ronjenjem! Ronim i dišem! I to traje! I traje!

Nemojte čekati 45 godina kao ja da biste imali ovaj osmjeh na licu!

Koliko sam vremena proveo dišući pod vodom? Ne znam. Ali ono što znam je da nikada prije nisam toliko dugo u komadu ostao ispod površine! I ono što još znam je kako ovo nije moj zadnji zaron s bocom! Ovo je tek prvi!

Sada, uz letenje, imam još jednu supermoć: znam kako se diše pod vodom!

Najnoviji

Dvorac Dioš
2020-11-08
Rudolfina
2020-09-12
Fužine
2020-08-29
Chopperska grmljavina Banovinom
2020-08-22
Buffalo Bill City Steak
2020-08-10

Najčitaniji

Može i bez kavijara
2019-06-29
U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Riana travelmakerica
2018-01-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.