2017-12-24 Do sada pročitan 1407 puta

Zahvaljujući Vikinzima danas sam u Bikers Beer Factoriju uživao u bakalaru. Da, vidim vam taj upitnik nad glavom: kakve veze imaju Vikinzi s BBF-om? Pa i nemaju. Nikada nisu bili u BBF-u, možda tek neki njihovi daleki potomci. Ali imaju s bakalarom.

Bakalar voli hladna mora, no jede se po cijelom Mediteranu. E tu dolaze Vikinzi. Preciznije, oni su donijeli sušene i usoljene bakalare u Portugal i Španjolsku gdje postaje nacionalno jelo. Preko Venecije je došao i na stolove Dalmacije, a potom i na stolove diljem Balkana.

U početku je bakalar bio jeftiniji od ribe koja se lovila u Jadranu, no kako mi volimo sve okrenuti kao čarapu, tako je sušeni ili usoljeni bakalar postao skuplji od najskuplje ribe Jadrana.

Bakalar

Bakalar naraste do 150 cm, ali najviše se love oni od oko pola metra i da bi toliko narasli treba im sedam godina! Kada je u 18. i 19. stoljeću počeo masovni izlov bakalara na sjevernom Atlantiku bilo ga je toliko da mu je cijena na tržištu drastično padala. Danas je bakalar ugrožena vrsta te ga se nastoji zaštiti ograničenjem izlova.

Bakalar u BBF-u

Kako god, danas, na Badnjak, moj je omiljeni pub odlučio počastiti svoje goste bakalarom spremljenim na tradicionalni način – na lešo s krumpirima te prženim. I kako dolikuje, Đurđica i ja se odazivamo pozivu!

Uživanje u bakalaru na osunčanoj terasi BBF-a

Kažu da riba mora tri puta plivati u životu: prvi puta u moru, drugi puta kada je se čisti i treći puta u vinu. Zato naručujemo po deci crnjaka. Ne znam kako crnjak paše  bakalaru, ali nama definitivno paše!

Bakalar i crno vino, dobri pajdaši

Dok uživam u bakalaru gledam prema parkiralištu na kojem se šepuri nekoliko motora. Ako na godinu bude ovako topao Badnjak, mi dolazimo na Dragici.

Motori na parkiralištu BBF-a

Dragi moji svi, želim vam čestit i berićetan Božić 2017!