Obilježavanje kraja ili početka nekog periodičnog ciklusa ljudska je navada od davnina. Svaka civilizacija, društvo, pleme, organizacija, svako podneblje, svako vrijeme na neki svoj način: raskalašenim zabavama, molitvama, prinošenjem ljudskih ili životinjskih žrtava... U pradavna vremena to je obilježavanje početka ili kraja nekog astronomskog, a time i prirodnog ciklusa. Na primjer, obilježavanje zimskog ili ljetnog solsticija, ili njihove izvedenice, slavljenje rođendana, svog ili vladarevog, ili nekog nadnaravnog bića. Pa obilježavanje nekih stvarnih ili izmišljenih povijesnih događaja. Mogao bih tako na nabrajanje potrošiti cijeli ovaj blog.
No, obilježavanje još jednog punog kruga oko nama najbliže zvijezde – Sunca, neki bi rekli, proslava Nove godine, planetarno je raširena svetkovina prihvaćena od većine ljudske populacije našeg planeta Zemlje.
Starogodišnja vožnja motorom u organizaciji MK Bube i MK Čarobnjaci, a kojoj se tradicionalno priključuju i motomrazovi svojom akcijom dijeljenja slatkiša djeci i onima koji se tako osjećaju, sada je već dio bajkerske kulturne nematerijalne baštine i samo čekamo kada će biti priznata od strane UNESCO-a.
Ove nam se Stare godine egipatska božica neba Nuit osmjehnula i podarila predivan sunčan, više proljetni nego zimski dan. Kako je bilo, evo prikaza u stilu Harolda Rudolfa Fostera:

Skupljanje kod Kikija u Barutanskom jarku.

Prva stanica je Mali Rock Caffe na Knežiji. Mnogima je baš ovo polazna točka.

Kava, nešto kratko, piva, kako tko voli, ali na šanku je stalno gužva.

Većina radije gušterira na zimskom suncu. Zimskom? Temperatura je prije proljetna.

A tu su i motomrazovi i motomrazica!

Ako prebrojite glave dobit ćete i približan broj motora koji kreće put Samobora.

Dolazak u Samobor. Ne znam tko je autor ove fotografije, a rado bih ga potpisao.

Parkiranje možda nije po propisu, ali danas nam nitko neće zamjeriti.

Motori zauzimaju dobar dio nogostupa, no prostora je dovoljno, nikoga nismo ugrozili ni omeli.

Motomrazovi u akciji dijeljenja slatkiša!

Na glavnom Samoborskom trgu je tolika gužva da se niti ne pokušavamo probiti. Držimo se ruba.

Bajkerska vinjeta.

Dijeljenje slatkiša.

Na povratku u Zagreb, Čona i ja svraćamo u San Antonio Burger House.

I sladimo se fantastičnim smokey banditom!

Čona – znam ga godinama, a znam mu samo nadimak, i ja u San Antoniju.