2023-06-16 Do sada pročitan 605 puta

Jedan autoportret u podnožju Sagrade Familie.

 

Nisam vjernik, čak niti agnostik – prije tri stotine godina bih, uz glasno odobravanje razdragane gomile, skončao na lomači, no volim sakralnu arhitekturu. Ne mogu reći da sam ekspert za nju, ali, kada god mi se ukaže prilika, neovisno o tome kojoj religiji pripadaju – starogrčkoj, starorimskoj, kršćanskoj, židovskoj, islamskoj, volim zaviriti u te objekte, obići ih, probati dokučiti što mi arhitekt, projektant želi reći.

Svi oni prate određene obrasce, propisane tko zna kada i od tko zna koga. Kršćanski sakralni objekti – kapelice, crkve, bazilike, katedrale…, bar one koje vidjeh, zadovoljavaju jedan glavni obrazac: prikazuju – izvana i iznutra - Isusov život. One posvećene određenom svecu, malo su začinjene i njegovim životom, no u svima njima vrijeme počinje Isusovim rođenjem i uglavnom završava njegovim raspećem.

Osim jedne! Barem ja znam samo za jednu – koja ne prati taj obrazac: Sagrada Familia! Jedini kršćanski sakralni objekt u kojem vrijeme ne počinje Isusovim rođenjem nego Postankom svijeta!

Veličanstveni Antoni Plàcid Guillem Gaudí i Cornet (1852. – 1926.), katalonski arhitekt, izlazi iz okvira, razbija kruta pravila projektiranja sakralnih objekata i kroz svoju baziliku Sagrada Familia priča cijelu Bibliju! Kroz umjetnost arhitekture, Gaudí nam predočuje i Stari i Novi zavjet, od Postanka ili stvaranja svijeta do Isusova raspeća, pa čak i malo dalje, praktički do „današnjih dana“. Gaudi, izvlači arhitekturu iz Euklidske geometrije i gurajući ju u biologiju, geologiju, u prirodu općenito, dobiva, do tada nepojmljivu i nepoznatu slobodu arhitektonske kreacije.

 

Pogled na baziliku s druge strane jezerca.

 

Svaki moj susret sa Sagradom Familiom počinjem kod istočnog pročelja i portala Postanak svijeta. Gaudi ga zamišlja fluidnog, neorganiziranog, kaotičnog, „prirodnog“ te ga takvog i pretače u arhitektonski izričaj. Postanak je u zemljanim tonovima, s mnoštvom nepravilnih elemenata. Pojavljuju se tu i mnogi likovi s početka Starog Zavjeta u svojim glavnim ulogama. Šećući oko bazilike s njene sjeverne strane, pratim promjene u arhitektonskom izričaju, Gaudí opisuje biblijske događaje sve pravilnijim linijama, ali vješto izbjegavajući povratak u Euklidsku geometriju. Kao da mi govori da, u to vrijeme još uvijek judeizam, postaje sve krući, organiziraniji, sterilan, sve više udaljen od prirode. I tada, na jednom zidu, blizu drugog kraja, ili završetka bazilike, gotovo neprimjetan natpis: Jesus, Maria, Joseph. Iako duboko religiozan, Gaudí ne smatra da kršćanstvo počinje Isusom – kao što „govore“ ostali kršćanski sakralni objekti, već Postankom svijeta! Za njega, očito, ne postoji Stari i Novi Zavjet, za njega postoji jedinstvena Biblija! Isus je samo jedan dio, jedan lik, bitan, ali ne i jedini bitan lik u razvoju kršćanstva! Za njega svi su likovi jednako bitni!

Na stražnjoj strani bazilike, Gaudí nam dočarava Raspeće. Linije su pravilne pokazujući njegovu školsku ljubav prema geometriji, ali opet razigrane i gotovo neuhvatljive! Samo Gaudíju svojstven način sjedinjavanja opčinjenosti Euklidom i prirodom! I tu je kraj! Nakon Raspeća još nešto malo kršćanskih ratova, no priča tu završava! Govori li nam to Gaudí da nema dalje?

 

Grandiozna bazilika je vidljiva s prilične udaljenosti!

 

Istočno pročelje s portalom i prikazom Postanka ili stvaranja svijeta.

 

Pogled na Sagradu Familiu preko jezera u parkiću ispred portala Stvaranje svijeta. Ne propustite!

 

Portal Postanak ili stvaranje svijeta – detalj.

 

Šetnja sjevernom stranom, linije postaju sve pravilnije.

 

Odmičući, forma postaje sve apstraktnija i „modernija“ .

 

Koristeći geometrijske likove i tijela, Gaudí vrlo vješto izbjegava upadanje u čistu i sterilnu Euklidsku geometriju.

 

Iako djeluje gotički, Gaudí i dalje ostaje jedinstven i „neuhvatljiv“.

 

Dolazak pred zapadno pročelje.

 

Tek se ovdje, gotovo neprimjetno, prvi puta pojavljuju Isus, Marija i Josip.

 

Zapadno pročelje je moderno, s uređenim linijama, ali Gaudí niti tu ne upada u zamku jednostavne geometrije.

 

Zapadno pročelje s raspelom.

 

Raspelo

 

Južna strana bazilike.