- Zašto stalno ideš po tim tečajevima sigurne vožnje motorom? – često čujem kada spomenem takve akcije.
- Zato što uvijek naučim nešto novo! Probam nešto novo. Ili ponovim „gradivo“ koje, srećom, rijetko ili nikada ne koristim - a spašava život!
I tako, te sunčane majske subote krećemo Mladen i ja put Novog Vinodolskog na još jedan Poligon sigurne vožnje u organizaciji Akademije sigurne vožnje motocikla. Kada ti netko želi pokloniti dio svog bogatog znanja i iskustva – ne odbija se! A ako ga netko ima, onda je to Mladen Stjepan – Stipko Vitković, čovjek koji je svoj život posvetio vožnji motociklom, povećanju sigurnosti na cestama i edukaciji motorista. Ne, nije mi cilj voziti kao Stipko, definitivno ne. Moj je cilj vratiti se doma na Dragičina dva kotača, a za to mi je potreban dio njegova znanja i onoga što me može naučiti na poligonu.
Odluka pada da tamo idemo autocestom, a nazad kako nam se bude dalo. Jezdimo Autocestom Rijeka-Zagreb ugodnom brzinom od nekih 110 km/h, taman smo zeru brži od kamiona, a sporiji od ostalih koji nekuda jure. Tako smo stalno u nekoj „rupi“, tek povremeno preteknemo koji kamion ili nas obiđe grupica automobila.
Novi Vinodolski. Mjesto koje mi je uvijek ili van ruke i tranzitno. Tek dva puta ručam u njemu, prvi puta kad Đurđica i ja istražujemo Rudolfinu i kada na Rudolfinu vodim grupu motorista. Osim po svojoj burnoj prošlosti, Novi Vinodolski je poznat i po moto klubu zanimljiva imena MK Law Riders. Nekako držim da taj naziv dolazi od Vinodolskog zakonika, hrvatskog pisanog popisa običajnog prava od 6. siječnja 1288. godine, a ne od revnosnog provođenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, NN 72/25. Zakone provodi Policija, a mi se njih moramo pridržavati. I to je jedna od tema na uvodnom predavanju u Domu kulture u Novi Vinodolskom.
Predstavnici PP Crikvenica, AŠ Semafor, Centra za vozila Hrvatske i Akademije sigurne vožnje motociklom govore nam o problemima neodgovornog i opasnog ponašanja na cestama, fizici vožnje motora te legalnoj ugradnji i zamjeni pojedinih dijelova motora. Usput se, kroz diskusiju, provlače i neke druge zanimljive teme. Išlo bi to tako unedogled da nas ne čekaju krafne i vožnja na poligonu.
Disciplinirano, u koloni vozimo do prilično velikog poligona, odmah do benzinske pumpe na rivi. I tu počinje show!
A sad te, dragi moj čitatelju, uz Stipkove riječi „Nemamo mi nigdje nikakvu prednost! Mi smo vraški ranjivi!“, prepuštam galeriji fotografija s ovog nadasve lijepog i poučnog izleta!
Mnoštvo „konja“ ispred Doma kulture.
Stipko drži uvodnu riječ.
A mi pozorno slušamo!
Na poligonu
Dobro obratite pozornost na ovu izuzetno informativnu fotografiju! Od motora do prvog čunja je put kočenja nakon vožnje brzinom 58 km/h. Od prvog do drugog čunja je prijeđeni put tijekom reakcije vozača, od trenutka uočavanja opasnosti do aktivacije kočnica. Od drugog do trećeg čunja je produljenje zaustavnog puta ako vozač u krvi ima 0,5 ‰ alkohola što odgovara jednom konzumiranom lager pivu ili dva decilitra crnog vina.
Motori na suncu, jahači u hladovini.
Stipko drži slovo i govori nam što i kako ćemo raditi.
Stipko demonstrira kako se vozi slalom oko čunjeva.
A onda idemo i mi ostali.
Sve se odvija pod budnim očima i pod kontrolom Stipka i njegova sina Alena.
Disciplinirano krećemo „na cestu“, u stvarne uvjete!
Ne, ne, nisam promijenio motor, i dalje sam vjeran mojoj Dragici! Ovo je tek tako, radi ambijenta i pozadine. Foto: nepoznati autor.
Dragica i ja među polaznicima tečaja. Foto: nepoznati autor.
Stipko objašnjava što će nam demonstrirati.
Stipko u akciji!
Demonstracija ulaska u zavoj tzv. kontraupravljanjem. Još se nisam usudio to napraviti, možda jednom skupim hrabrosti.
Povratak u Novi.
Demonstracija dizanja motora. Postoje razne teorije kako se treba dizati motor, no, onima koji znaju zakon poluge je ovo jedini ispravan način.
Kratki tečaj što treba raditi vozač dok se suvozač pokušava uspentrati na motor. Foto: Mladen Sedinić.
Na kraju dana okrepa izvrsnim gulašom od divljači! Lokacija: Vinska kuća Pavlomir; Meso divljači: LD Gradina i LD Košutnjak.
Bačva bar!
Dijeljenje gulaša.
Žlahtina Pavlomir. Na žalost, moram odustati od kušanja jer alkohol i dva kotača ne idu zajedno, barem ne dugo. Žlahtina, po slavenskom pridjevu koji znači „plemenita“, je sorta originalnog porijekla iz Vrbničkog polja na Krku pa me baš zanima kakva je ova iz zaleđa Novog Vinodolskog.