2025-05-30 Do sada pročitan 259 puta

Svatko ima neke svoje male strasti. Osim mene. Ja imam samo velike. Sve su moje strasti velike! A ta je subota svanula kao nacrtana za dvije od njih: motoriranje i fileke. Fileki, škembići, tripice, drobca, vampi, crevca, dripci, jelo su od goveđeg buraga, dijela želuca preživača – nadam se da i dalje čitate – koji je najdeblji i ima onu karakterističnu teksturu. I, ako niste znali, postoji jedna ogromna razlika između motora i fileka! Da, da, postoji! Općenito, kod ljudi postoji gradacija ljubavi prema motorima, od mrzim ih pa preko dobri su mi, sviđaju mi se, lud sam za njima i na kraju, motori su moj život. Kod fileka te gradacije nema: ljudi ih ili ne mogu vidjeti ili ih jedu sve dok ih ima u kotliću! Nema između.

I tako, te subote krećemo Dragica, Teddy Biker Bear i ja put Garešnice na četvrto Međunarodno natjecanje u kuhanju fileka u tamošnjem restoranu Kod bake . Izlazim na Slavonsku aveniju i moja pretpostavka se potvrđuje: dan je stvarno kao nacrtan za motoriranje. U trenutku slažem rutu: autocestom do Svete Helene, Vrbovečkom obilaznicom do odvajanja za Farkaševac i onda brzom cestom do Farkaševca. Od Farkaševca do Čazme, zapravo Gornjeg Draganca, na raskrižju lijevo prema Štefanju, u Štefanju desno prema Ivanskoj, tamo popiti kavu, nastaviti preko Velikog Pašijana i eto me, u tren oka, u Garešnici. Cca dva sata. Možda koju minutu više, dva i pol sata.

Farkaševac. Tranzitno mjesto koje će to prestati biti kada se završi brza cesta do Bjelovara. Nema u njemu ničega zbog čega bi se putnik namjernik zaustavio, na radost i veselje domaćih, a tugu ugostitelja. Vidio sam tamo dvije birtije. Na kružnom toku izlazim prema Čazmi. Cesta je svježe obnovljena i Dragica, s novom zadnjom gumom, sigurno zmijuga po njoj. Uglavnom vozim kroz polja i šume, naselja su rijetka. Oči bole od zelenila i plavetnila koje prodire kroz zatamnjeni vizir. Zaustavljam se kod močvare između Kabala i Sišćana. Foto session, mjesto je nezemaljsko. Izlazim iz Zagrebačke i ulazim u Bjelovarsko-bilogorsku županiju i kod same ploče prestaje obnovljena cesta. Dalje se drndam po nebrojenim zakrpama.

Gornji Draganac, skrećem lijevo prema Štefanju. Cesta je vrlo ugodna uz tek nekoliko nezgodnih okuka. Štefanje, tipično „cestovno selo“, dugačko kilometrima i usko koliko su široka dvorišta s desne i lijeve strane. Moja pažnja je usmjerena na nešto puno pragmatičnije: gdje je to skretanje za Ivansku? A, evo ga. Skrećem desno i nakon desetak minuta dolazim u centar Ivanske. Birtija Fićo je ili zatvorena ili više nema terasu - nema veze, preko puta je druga. Kava je tak-tak, ali mi baš treba. Usput gledam i slušam nekoliko gostiju na terasi.

Fascinantna mi je ta ljudska potreba za razmjenom informacija, posve nebitnih, besmislenih. Da li je to samo način jednostavnog strukturiranja vremena ili nešto složenije? Potreba mozga za komuniciranjem, nebitno kakvim? Zašto? Što o tome kaže psihologija? Medicina? ChatGPT? Komunikacija radi komunikacije, pa makar i posve besmislena? Jesmo li jedina vrsta s tom potrebom? Delfini i kitovi? Čavrljaju li i oni, onako, bez veze ili samo razmjenjuju bitne informacije, one od životne važnosti? Jedna od najgorih kazni na koju ste nekada mogli biti osuđeni je dugogodišnja samica. Danima, mjesecima, godinama ne vidite drugog čovjeka, a razgovarati možete samo sa samim sobom. Užas.

Garešnica. Ne znam kaj bih vam rekao o Garešnici. Bio u njoj, a nisam bio. Samo prošao. Negdje oko centra skrećem prema Kutini i nakon nekoliko kilometara dolazim do restorana Kod bake. Nisam siguran da li se radi o baki kao baki ili je to neko ime Baka? Ako je baka kao baka, trebao bih pisati Kod bake, ako je, pak, nečije ime, onda Kod Bake. Na Internetu nalazim obje verzije. Google Maps koristi Kod bake. Nekako vjerujem Googleu. Parkiram Dragicu kod samog ulaza u prostrano dvorište, buduće poprište žestokog okršaja majstora u kuhanju fileka! Obilazim dvorište i gledam sastojke spremne za čarobnu transformaciju u neodoljive „fileke“! Najvažnijeg elementa nema – recepta! Svaki majstor ima neki svoj tajni dio recepta, onaj koji osigurava poseban okus, gustoću, teksturu, pobjedu! I neće vam ga odati ni pod cijenu života!

Dok vani traje napeta borba, mi, predstavnici sedme sile i ostali sretnici, u najdubljoj sali za objedovanje sladimo se delicijama iz bakine kuhinje.

- Hoćeš probati moje fileke? – pite ma gazdarica Danijela.

- Naravno!

I u tili čas mi donosi pun tanjur njenih fileka! Ako spadate u grupu ljubitelja fileka, naprosto morate skočiti do Garešnice i probati Danijeline fileke! Nema vam druge.

Kada se žiri zaključao u sobu s teškim zadatkom isprobati 29 uzoraka i odrediti koji je najbolji, odlazim na bojno polje i sam kušati neke uratke. Već prilično sit, shvaćam da baš neću moći probati puno toga. Gledam teksture i jedan mi pada za oko. Tim Harmica, molim ih malo njihovih tripica. I imao sam pravo! Vrhunske! Iduće mi se baš nisu dopale, zaboravih koja je to bila ekipa. Onda odlazim do Slovenaca. E, njihove su me iznenadile! Ne zato što bi bile posebno dobre ili posebno loše, naprosto su drugačije od onih koje sam do sada jeo. Imaju jednu slatkastu notu, meni vrlo neobičnu za to jelo. Da li je to od pasiranih rajčica?

Vrijeme za povratak. Taman kad htjedoh krenuti prema Dragici, naletim na jednog sisačkog bajkera s omanjim društvom. Kratko sjednem s njima, chit-chat i zaključujem da ću s njim do Siska, a onda doma.

Još jednom se potvrđuje da je danas moj dan za motoriranje. Siščanin drži dobar tempo, taman kakav mi paše, slijedim ga u stopu, iako vjerujem da bi on, da je sam, i s obzirom na njegov motor, malo jače zakrenuo ručicu gasa.

Točimo u Kutini, pozdravljamo se u Sisku a ja starom cestom nastavljam prema Zagrebu. Usput svratim do mog grunteka u Brežanima – jučer sam tamo ostavio mamu, 88 joj je godina, čist' da vidim je li dobro. U Buševcu ipak odlazim na autocestu.

Znate koji je najljepši dio motoriranja? Kada se na svoja dva kotača, sretni i zadovoljni vratite u garažu!

Da, znam, svo vrijeme čitanja čekate da otkrijem moje ostale velike strasti! Neke ćete naći u mojim prijašnjim blogovima!

A sada te, dragi moj čitatelju, prepuštam maloj galeriji s ovog predivnog izleta u Garešnicu. Iza galerije ćeš naći dva recepta za spremanje tripica, zagrebački i dalmatinski, koje je složio moj prijatelj ChatGPT.

PS. Krumpiri ne idu u fileke!

 

Dolazim na kružni tok u Farkaševcu.

 

Mali poljoprivredni etno muzej na otvorenom. Ulovio slučajno…

 

Vožnja kroz zelenilo

 

Močvara. Totalno nezemaljski krajolik!

 

Pomalo postapokalitiptično okruženje, suho drveće koje strši iz močvare okruženo bujnim zelenilom.

 

Dragica.

 

Pedeset nijansi zelene i pedeset nijansi plave.

 

Dragica na ulazu u dvorište restorana Kod bake.

 

Svečano otvaranje 4. Međunarodnog natjecanja u kuhanju fileka.

 

Delicije iz bakine kuhinje.

 

 

Fileki gazdarice Danijele!

 

Vinjeta s natjecanja.

 

Kolač s filekima! Maštovitost gazdarice Danijele je beskrajna!

 

 

Osnovna sirovina: goveđi burag!

 

 

Slovenska ekipa.

 

 

Bez osjetljivog nepca nema dobrih fileka! Ekipa Harmica.

 

Povratak doma, ali preko Kutine, Popovače i Siska.

 

 

Mapa rute.

 

 Zagrebački špekfileki (fileki na zagorski/zagrebački način)

✅  Sastojci:

• 1 kg očišćenih i blanširanih fileka
• 150 g špeka (slanina, panceta)
• 1 veći luk
• 3 češnja češnjaka
• 1 mrkva (po želji)
• 2 žlice masti ili ulja
• 1 žlica brašna
• 1 žlica mljevene crvene paprike (slatke)
• sol, papar
• 2 lista lovora
• 1 žličica kima (po želji)
• 1 žlica octa (po želji)
• voda ili temeljac (po potrebi)

Priprema:

1. Fileke nareži na trake (veličine 1–2 cm x 4–5 cm).
2. Na masti pirjaj sitno nasjeckani luk i špek dok ne porumene.
3. Dodaj nasjeckani češnjak i kratko propirjaj.
4. Umiješaj brašno i mljevenu papriku – napravi zapršku.
5. Ulij vodu ili temeljac, dodaj lovor, kim, mrkvu (ako koristiš) i fileke.
6. Posoli, popapri, dodaj žlicu octa ako želiš jači okus.
7. Kuhaj na laganoj vatri oko 45–60 minuta (ili dulje, ako su fileki tvrđi).
8. Po potrebi dolijevaj vodu i povremeno promiješaj.
9. Posluži uz kruh ili palentu.

Dalmatinske tripice (na crveno)

✅  Sastojci:

• 1 kg očišćenih i kuhanih tripica
• 1 veći crveni luk
• 2–3 češnja češnjaka
• 1 dl maslinovog ulja
• 2 žlice koncentrata rajčice ili 3 svježe rajčice (oguljene i nasjeckane)
• 1 mrkva
• 1 list lovora
• sol, papar
• malo peršina
• crno vino (po želji)
• voda ili temeljac

Priprema:

1. Tripice nareži na trake i po potrebi dodatno prokuhaj (ako nisu već blanširane).
2. Na ulju pirjaj luk dok ne omekša, dodaj nasjeckani češnjak, zatim koncentrat rajčice i naribanu mrkvu.
3. Dodaj lovor, sol, papar, malo vina i tripice.
4. Ulij temeljac ili vodu da pokrije sadržaj.
5. Kuhaj na laganoj vatri oko sat vremena – dok sve ne postane gusto i mekano.
6. Pospi sitno sjeckanim peršinom prije posluživanja.
7. Posluži uz kruh, krumpir ili lešo blitvu.