2025-07-27 Do sada pročitan 693 puta

Sjedimo nas trojica, Branko, Dragan i ja, na zidu uz glavnu ninsku ulicu, jedno dva metra iznad trotoara i iščekujemo početak tradicionalne utrke tovara. Kada imaš 14, 15 godina, možeš i visjeti na tom zidu, svejedno ti je. I onda se pojavljuju prvi jahači, a tovari stenju pod njima - neki baš i nisu tradicionalnih džokejskih gabarita. No, moje oči više ne zanimaju tovari i njihovi jahači nego vršnjakinja u publici, vitka, pravilnog lica, smeđe ravne kose do ramena. I danas, nakon gotovo pola stoljeća ta mi je slika u glavi. Tovari su odgalopirali, publika se razišla odnijevši sa sobom u nepovrat i tu djevojku. Ne znam održavaju li se i danas utrke tovara, Dragana više nema, Branko je tko zna gdje, nema više ni onog zida, ni bicikala na kojima se često iz Dikla vozimo do Nina i Sabunika, a tu djevojku više nikada nisam vidio. Još nekoliko godina pohodimo nas trojica ninske utrke tovara i svaki je puta bezuspješno tražim u publici.  

Pola stoljeća kasnije, Đurđica i ja odlazimo u Nin na šetnju i kavu, ali ne biciklima, već Dragicom. Polako jezdimo Ninskom cestom, prolazimo Kožino i Zaton, te se s glavne ceste, koja nastavlja put Sabunika i Vira, odvajamo prema Ninu. Ubrzo cesta prolazi kroz velike bazene Solane Nin, neki od njih imaju brat-bratu 1500 godina!

Danas Nin leži na otoku unutar plitke lagune. Prije tri tisuće godina, od kada datiraju najstariji tragovi naseljenosti, vjerojatno je posve kopneno naselje, možda i prilično udaljeno od obalne linije. Naime, u devetom je stoljeću prije nove ere razina Jadrana dva i pol do tri metra niža nego danas. Nije poznato živi li tu netko prije Liburna, Ilirskog plemena; možda Neandertalci, čiji se artefakti povremeno pronalaze u Ravnim kotarima. U drugom stoljeću prije nove ere tu dolaze Rimljani, a od stoljeća sedmog na ovom području žive Hrvati i Nin postaje prvo političko, crkveno i kulturno središte ranosrednjovjekovne hrvatske države.

Vozimo se praznim parkiralištem koje prati ostatke južnog obrambenog zida i pitam se, gdje su turisti? Blizu Donjih vrata ulazimo u grad i vozimo se na njegov drugi kraj, do groblja u blizini Gornjih vrata, gdje parkiramo Dragicu. Nakon kratkog slikanja, šećemo do ostataka rimske kuće iz drugog stoljeća nove ere. Jedino danas vidljivo su ocrti zidova, a pronađeni podni mozaici su konzervirani i prekriveni zemljom i pijeskom. Nedaleko su i ostaci najvećeg rimskog hrama na Jadranu iz prvog stoljeća. I od njega se vidi samo ocrt debelih zidova, nešto razbijenog građevnog kamenja i kamenih ukrasa te rekonstruirani stup koji jasno dočarava njegovu veličinu.

Na gotovo praznom glavnom gradskom trgu radi samo jedan lokal i ne pronalazimo slobodan stol. Našu šetnju nastavljamo glavnom gradskom ulicom, a kako se najavljuje Festival soli, na nekoliko mjesta su odložene jutene vreće s grubom ninskom soli. Uzimam nekoliko zrna i stavljam u usta. Prolazi barem pola sata da mi ta slanoća ne nestaje iz njih, i koji sat da ju više ne osjećam u želucu.

Na terasi kod Donjih vrata uspijevamo uloviti stol i u debeloj hladovini ispod svoda od granja i lišća neke, meni nepoznate biljke, uživamo u kavi.

A sada te, dragi moj čitaoče, ostavljam da uživaš u maloj galeriji s ovog izleta.

 

Ninska cesta

 

Ulaz u Kožino

 

Pogled na moćni Velebit u daljini

 

Lijevo i desno bazeni Solane Nin, a ispred Velebit.

 

Dragica na svom uobičajenom ninskom parkirnom mjestu.

 

Spreman za šetnju Ninom

 

Prilično visok i nakošen kumulus govori o velikoj nestabilnost atmosfere i jakom vjetru po visini, a stalni nagib da nema smicanja vjetra.

 

Ostaci rimske kuće iz drugog stoljeća nove ere.

 

Ostaci rimskog hrama iz prvog stoljeća.

 

Prazan glavni gradski trg.

 

Glavna ulica i nadžupna crkva Svetog Anselma iz šestog stoljeća, prva katedrala u Hrvata.

 

Bočni ulaz u crkvu Svetog Anselma.

 

Oltar

 

Crkvene orgulje. Izvorne orgulje potiču iz 1780. godine, djelo su Domenica Moscatellija, sina Nikole Moscatellija, poznatog orguljaškog majstora tog doba. Radi ih u rustikalno-renesansnom stilu posebno prilagođene pjevalištu prvostolnice sv. Anselma. Imale su 11 registara, od kojih je osam piramidalnih i tri sintetička: voco mana, flauta indodicmo i korneto. Među pet takvih orgulja u Hrvatskoj, ninski instrument jedini je sačuvan te se smatra pravim remek-djelom orguljaštva toga vremena i važnim pokretnim kulturnim dobrom. Orgulje se koriste sve do početka Drugog svjetskog rata. Nakon toga, između 1949. i 1950., putujući majstori zamjenjuju originalna kositrena svirala pocinčanim limom zbog nedostatka plemenite kovine. Time značajno ruše kvalitetu instrumenta. Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih, orgulje se vade iz crkve i rastavljaju. Na njihovo mjesto postavlja se moderni elektronski instrument. U 2010. godini pokreće se opsežan projekt restauracije izvornog instrumenta. Konzervatori iz Zadra i stručnjaci iz Ministarstva kulture angažiraju orgonologa Božidara Grgu i njegovog suradnika Alfreda Trojana da izrade znanstveni elaborat stanja i prijedloga potpune rekonstrukcije. Procjenjuje se da za vraćanje orgulja u stanje iz 1780. treba osigurati oko 100.000 eura. Ideja je restaurirane orgulje izložiti, primjerice u crkvenom muzeju ili drugom prikladnom prostoru (npr. crkva sv. Donata u Zadru) zbog boljih akustičkih uvjeta i značaja instrumenta.

 

Crkveni zvonik.

 

Stepenice koje vode na zvonik.

 

Ninska condura, replika tradicionalnog drvenog čamca koji se u Ninu koristio još od ranog srednjeg vijeka. Bila je lagana, plitkog gaza i savršena za plovidbu plitkim lagunama i kanalima ninskog područja, često korištena za ribarenje i prijevoz ljudi.

 

Donji most koji vodi do Donjih vrata.

 

Donja vrata, glavni ulaz u grad.

 

Kumulusi nad Ravnim kotarima. Njihov „savijeni“ oblik govori da postoji vertikalno smicanje vjetra.

 

Kaf'ca u 'ladovini.

 

Đurđica i crkvica svetog Križa.

 

Unutrašnjost crkvice. Crkvica sv. Križa datira iz 9. stoljeća (oko 800. godine) i nalazi se unutar stare jezgre Nina. Zbog svojih malih dimenzija (duga je oko 7,8 m, široka 7,6 m, a visoka 8,2 m), često se u turističkim vodičima i popularnoj literaturi naziva "najmanjom katedralom na svijetu". Iako nikada službeno nije bila katedrala (tj. sjedište biskupa), ovaj nadimak dobila je zbog svoje povijesne i simboličke važnosti, osobito u vrijeme kada je Nin bio sjedište prve hrvatske biskupije. Kao takva, simbolizira ranohrvatsku duhovnu i državotvornu povijest.

Ova malena crkva krije impresivna astronomska i arhitektonska obilježja za svoje vrijeme. Evo nekoliko ključnih:

Kalendarska funkcija (sunčev kalendar):

• Prostor unutar crkve oblikovan je tako da sunčeva svjetlost ulazi kroz prozore i točno pogađa određene dijelove unutrašnjosti ovisno o datumu.
• Na ljetni i zimski solsticij, kao i ekvinocije, sunčeva svjetlost precizno obasjava određene točke, što je omogućavalo praćenje kalendarskih ciklusa.
• To se tumači kao primitivni solarni kalendar kojim su se svećenici mogli orijentirati u odnosu na liturgijsku godinu i vremenske cikluse.

Astronomska orijentacija:

• Crkva je orijentirana prema istoku, ali s blagim odstupanjem — najvjerojatnije kako bi se uskladila s položajem izlaska sunca na određeni dan godine, što je u skladu s praksama ranosrednjovjekovne sakralne arhitekture.

Zlatni rez i proporcije:

• Arhitektonska analiza pokazala je da je građena s naprednim poznavanjem proporcija, uključujući tzv. zlatni rez u odnosima između dijelova građevine.

 

I onda vandalizam u unutrašnjosti crkvice svetog Križa! Koliki moraš biti jadnik i potpisati se na ostacima freske stare stotinama godina??? Koliki????

 

Grgur Nisnki, prvi hrvatski biskup.

 

Kažu da pogladiti Grgurov nožni palac donosi sreću.

 

Povijesne podatke mi je priredio ChatGPT