2025-08-09 Do sada pročitan 751 puta

Arheologija je jedna od znanosti koja me strastveno intrigira. Ali, da li bih bio dobar arheolog? Bih li uopće mogao biti arheolog? Satima klečati u nekoj rupi i četkicom za zube „otkopavati“ komadić terakote? Ne, ne, ne bih. U to sam siguran. Za takvo nešto moraš biti posebna kova. Srećom, takvi ljudi postoje! I oni mi omogućuju da, obilazeći arheološke lokalitete zadovoljim tu svoju strast! "Strast je prvi i najvažniji zakon slobode; bez nje, čovjek je samo sjena sebe samog," piše Andre Gide u svojoj Zemaljskoj hrani, a ja dodajem - strast tjera čovjeka preko vlastitih granica, kako mentalnih tako i fizičkih!

I tako te usijane kolovoške subote, dok zvizdan pritišće sve pod sobom, a oči bole od plavetnila neba, krećemo Dragica, Teddy Biker Bear i ja u istraživanje jedinog preostalog velikog ravnokotarskog arheološkog lokaliteta kojeg do sada nismo obišli: Bribirske Glavice!

Kažu da za motor nema prometne gužve. Oprezno i na siguran način rješavam taj problem svih velikih gradova i izlazim iz Zadra na Jadransku magistralu. U Murvici skrećem prema Zemuniku Donjem do kojeg na cesti „nema ni pasa“. A tako nekako je sve do Benkovca.

Benkovac je moj prvi današnji pit-stop. Razlog nije umor nego burek. Pri zadnjem posjetu Benkovcu, u jednoj pekari na glavnoj šetnici jedem najbolji burek od sira u svom životu! Ulazim u pekaru, a kad tamo - razočaranje života! Na pultu karbonizirani burek! Širim ruke od muke i jada! Pa kako??? Odlazim do birtije na čijoj terasi obično sjednemo i utapam tugu u Hidri i kavi s nekoliko kapi mlijeka. Eto, još se jedan ideal raspao u prah i pepeo.

Kad se sabrah, nastavljam Ravnim kotarima prema Bribirskoj Glavici. Kraj mene se nižu polja i sasvim mi je jasno zašto se na ovom području mogu pratiti tragovi naseljenosti sve od doba Neandertalaca i zašto se svi tuku za ovaj kraj, od Liburna preko Rimljana, Mlečana, Hrvata, Talijana, Turaka… Izvrsna klima, plodno tlo i niknut će sve što baciš u zemlju!

Prema uputama Google Mapsa skrećem na usku sporednu cestu koja lagano zmijuga uzbrdo. Dolazim u Bribir i prema uputama se moram penjati pješice nekakvim poljskim putom još jedno dvadeset minuta, ili autom jednu minutu. Krenemo Dragica i ja tim putom koji ubrzo postaje samo travnata naznaka puta i shvatim da nešto ne štima. Ali, kako sada, na tih manje od dva metra širine okrenuti Dragicu od 300 kila?? I još na uzbrdici! Nakon nekoliko znojnih minuta cimanja naprijed-nazad i provlačenja kroz nisko bodljikavo raslinje uspijevam krenuti nizbrdo. Vrativši se do prvih kuća, pitam starosjedioce ima li koji normalan put do Bribirske Glavice.

Nakon nekoliko minuta vožnje, zadnjih par'sto metara po bijelom putu, parkiram Dragicu u hladovini malog drveta na samom ulazu u arheološki lokalitet.

Bribirska Glavica, antička Varvaria ili starohrvatski Bribir, arheološki lokalitet, po nekim autorima i najznačajniji u Hrvatskoj – nazivaju ga i Hrvatska Troja, smješten je između Benkovca i Knina na uzvisini nadmorske visine oko 300 metara s koje puca, ma ne da puca, eksplodira vidik na cijele Ravne kotare!

Može se tu pratiti slijed življenja od paleolitika, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti te ranog i kasnog srednjeg vijeka. Liburni ovdje imaju svoju utvrđenu gradinu, a od prvog se stoljeća spominje rimska Varvaria. U Varvariji živi rimsko stanovništvo i održava se značajan vojno-civilni centar. Ostaci obrambenih zidina, kuća i javnih zgrada svjedoče o važnosti Varvarie u provinciji Dalmaciji. Na samom lokalitetu pronađen je i jedan poseban arhitektonski objekt označen kao Nympheum iz 1. ili 2. stoljeća. Nympheum nije samo fontana nego i svetište posvećeno nimfama — božicama prirode, koje su u antičkom svijetu povezane s vodom, šumama i izvorima života. Takvi objekti u rimskoj arhitekturi često imaju i dekorativnu i funkcionalnu ulogu: služe kao javni izvori pitke vode, mjesta okupljanja i rituala.

Za vrijeme seobe naroda, tijekom sedmog i osmog stoljeća na teritorij bivše rimske provincije Dalmacije dolaze Hrvati. Početkom devetog stoljeća nastaje kneževina Hrvatska, a iz ruševina antičkog grada Varvarije nastaje kastrum Bribir. U desetom i jedanaestom stoljeću tim područjem vladaju moćni velikaši Šubići, no u šesnaestom stoljeću grad razaraju Turci. U sedamnaestom, pak, stoljeću, Mlečani tu grade svoj bastion.

Nakon više od sat vremena šetnje među i po usijanom kamenju, dehidriran i na izmaku snaga odlučujem da je vrijeme za povratak. Zajašem Dragicu i krećemo doma.

Nakon nekoliko kilometara vožnje magistralnom cestom, kod račvanja za Šibenik i Zadar, zaustavljam se u restoranu Veliki Bokun. Mjesto je bajkovito, a debela hladovina me vraća u život. Prerano mi je za ručak, pa to odgađam za neku drugu priliku. Ono kaj mi na jelovniku zapinje za oči su janjeće tripice! Dovoljan razlog za ponovni dolazak.

Dragi moj čitaoče, posjeti Bribirsku Glavicu, doživi ju na svoj način, možda, ako dobro osluhneš, čut ćeš prelijepe svećenice kako u Nympheumu pjevaju obredne pjesme zazivajući nimfe. A je te sada ostavljam s ovim stihovima i odlazim na počinak.

Još jedan prođe dan
uzburkan k'o more
duž pustih ulica
svjetiljke već gore

Nek' srce umorno
željno mirnih snova
sada tiho plovi
kroz ovu noć

Sa novim jutrom
sve će isto biti
ja to dobro znam
do novog susreta
sa vama, doviđenja

Nek' zvuci pjesme te
ispunjeni sjetom
sada mirno plove
kroz ovu noć

Vlastimir Đuza Stojiljkovic

Usijani Benkovac.

Vožnja kroz Ravne kotare.

Ravnokotarska polja i livade.

Zmijugavom lokalnom cesto prema Bribirskoj Glavici.

Pogled na Hrvatsku Troju. U ono vrijeme teško osvojiva utvrda.

Puteljak na koji me je uputio Google Maps. Nemojte se zeznuti pa krenuti tuda! Nastavite asfaltiranom cestom i skrenite u prvu lijevo, pa opet prva lijevo.

Dragica podno ostataka obrambenog zida Varvarije.

Ne može bez selfija!

Varvaria s Nympheumom.

Nympheum.

Ostaci podnog mozaika u Nympheumu

Ostaci crkve Sv. Marije iz trinaestog stoljeća.

„Unutrašnjost“ crkve Sv. Marije.

Vjerojatno grobni kameni pokrov.

Ostaci zidova crkve Sv. Marije i okolnih objekata.

Djeluje intrigantno, ali vrag će ga znati kaj je to bilo.

Muzejski prostor. Zatvoren.

Pogled na Ravne kotare.

Ostaci dvora bana Pavla Šubića Bribirskog iz trinaestog stoljeća.

Još jedan pogled na Ravne kotare. Tko je držao Bribirsku Glavicu, držao je cijele Ravne kotare!

Ostaci mletačkog bastiona iz šesnaestog stoljeća.

Pogled na ostatke Nympheuma i crkve Sv. Marije.

Zidine Varvaria.

Dragica u hladovini ispred gostione Veliki Bokun.

Potok i oaza hladovine uz gostionu Veliki Bokun.

Mapa rute.