2025-09-28 Do sada pročitan 606 puta

Sada je to već nekako tradicionalno. Za Bjelovar već nekih pola stoljeća, a za mene, evo, treća godina kako trčim alku u Bjelovaru! Trčim? Ehm… treba mi neki drugi glagol. Vozim? Vozim alku? Njnjnj, ne. Ništ' mi ne pada na pamet. Kako god, koristim izvorni alkarski glagol: trčim Bjelovarsku alku!

I tako, tog oblačnog i prohladnog jutra, zadnje rujanske nedjelje godine 2025., nas podosta, na nekih petnaestak motora, krećemo put Bjelovara na moto-alku!

Ulazimo na glavni bjelovarski trg, i odmah mi nešto upada u oči! Zapravo, ne upada – nema nikoga! Trg je prazan, a tu se treba održati moto alka! Lani je trg bio pun, što motorista, što gledatelja, vojska je imala izložbu svoje mehanizacije, u dvorištu Gradskog poglavarstva se u nekoliko kazana kuhao grah… Sada pustoš! Mi jedini!

- Uranili smo. - govori Kiki - Prijave su tek za sat vremena, a Dan grada je sutra.

- Ali, sutra je ponedjeljak. – odgovaram – Zar ne bi bilo bolje da su feštu napravili u nedjelju?

Hodamo pustim centrom grada do terase obližnjeg kafića. Naravno da nam nije problem pronaći dvadesetak slobodnih stolica!

Oko dva popodne se pojavljuju organizatori alke, montiraju nosače, postavljaju stol za prijave, brzinomjer, razglas… Ove godine nema moje kopljonošice Ivane, no, uz malo traženja nalazim zamjenu, mladog motoristu Damjana.

Kratak dogovor prije probnih vožnji i u prvoj skidamo alku, ali „uništa“. Na drugoj ravno „usridu“! Eh, nadam se da će tako biti i na vožnji za bodove.

Ako mislite da je lako držati brzinu na 40 – 45 km/h i biti na pravoj putanji da bi kopljonoša bio baš u pravcu alke, u zabludi ste!

Prva vožnja, Damjan uzima koplje, koncentriram se, starter na drugom kraju maše crvenom zastavom, ubacujem u prvu, dodajem gas i lagano puštam kvačilo da se Dragica ne zaljulja. Kod pješačkog prijelaza moram ubaciti u drugu, opet lagano puštam kvačilo, kardani su tvrdi i ako ga prebrzo otpustim, Dragica će se zatresti, Damjan zaljuljati i zanijeti nas. Pratim brzinomjer, prva brojka je 4, drugu ne primjećujem, sve se odvija u nekoliko sekundi, cijelo trčanje nije dulje od 10! Prolazimo ispod alke, čujem „klank!“ i Damjana kako viče – Jesmo ju! Jesmo ju!

Prvo trčanje i jedan bod je naš! Moj prvi bod u cijeloj alkarskoj karijeri!

Drugo trčanje i dva boda! Mislim si, sad valjda ide „usridu“!

Ali ništa, treće trčanje i fulavamo cijelu alku! Natjecanje završavamo s tri boda. Ja zadovoljan.

Ove godine ni Grad niti Moto klub Bjelovar ne organiziraju nikakvu zakusku za natjecatelje pa se moramo snaći sami. Kiki uzima mobitel i traži ima li koji restoran koji radi. Nalazi dva, jedan bistro u samom centru i jednu pizzeriju nekoliko ulica dalje.

- U bistrou Franz rekli su mi da ne poslužuju bajkere – sav u nevjerici govori Kiki. Ne razumijem politiku tog bistroa, ali bajkeri su bajkeri i kada su u odijelu - zar misle da ćemo ikada ući u njega?

U pizzeriji Arni kažu neka samo dođemo, stolovi će nas čekati. I, stvarno, čekaju nas spojeni stolovi na terasi! Mahom naručujemo pizze. Uzimam slavonsku, volim takve kombinacije iako ih u različitim pizzerijama različito tumače, no u konačnici sve su slične.

Pitam se koliko će im trebati da ispeku dvadesetak pizza? No, kada je krenulo, stižu vrlo brzo. Moja slavonska dobro je filana, bogata, ali nešto kvari ukupni dojam! Cijeli sadržaj pliva u plitkom jezeru, vjerojatno nastalom disocijacijom paradajz umaka, što ima za posljedicu da je onaj unutrašnji dio završio ne s tankim hrskavim nego tankim kuhanim tijestom. Pretpostavljam da je razlog tome često otvaranje peći koja nije mogla držati visoku temperaturu – ipak je trebalo na brzinu ispeći dvadesetak pizza! Morat ću im dati još jednu šansu!

S prvim mrakom punih želudaca krećemo put Zagreba.

Na kraju, ipak je to, zahvaljujući dobrom društvu, bio lijep izlet.

A sada te, dragi moj čitaoče, prepuštam uživanju u maloj galeriji s Bjelovarske moto-alke!

Fotografije: ako nije drugačije navedeno Kristijan Ahec

 

Okupljanje

 

U Bjelovaru. Foto: ja.

 

Kaf'ca. Uglavnom.

 

S mojim kopljonošom Damjanom.

 

Damjan i ja u lovu na bodove!

 

Valja imati i oštro oko i preciznu ruku!

 

I prvi bod je naš!!

 

Sudac skida alku s koplja.

 

Ponosni osvajači jednog boda!

 

Koncentracija na maksimumu! Od cijelog Svemira jedino su preostali brzinomjer i alka!

 

Idemo ponovo!

 

I dva boda su naša!

 

I treći puta… i ništa, promašaj.

 

Alkari.

 

Koncentracija

 

I vjerojatno neki bodovi

 

I tako, jedan za drugim…

 

Ne možemo, a da ne zakrčimo trotoar. Srećom nema hodača i nikome nismo smetali.

 

U pizzeriji Arni.