2025-10-12 Do sada pročitan 72 puta

Kako dani postaju sve kraći, to se skraćuju u naše motorističke vožnje. U hladnom dijelu godine noćne vožnje nisu baš ugodne - rosa na cesti i magle postaju sve češće. Dvije su „zimske“ rute koje volim, prva je do Siska, a druga do Kumrovca. Obje se mogu „odraditi“ u dva-tri sata, vozio se se, a opet sve stigneš za danjeg svjetla. I tako te sunčane nedjelje vodim grupu motorista do našeg najvećeg otvorenog etnografskog muzeja, Starog sela Kumrovca.

Kumrovec se spominje još u petnaestom stoljeću, no naselje je znatno starije. Kroz povijest, Kumrovec ipak zadržava mnoge elemente tradicionalne zagorske arhitekture: drvene hiže sa slamnatim krovovima, štale, kleti.

Nekoliko je ruta koje od Zagreba vode do Kumrovca, a najviše volim onu preko Kupljenova, Radakova i Klanjca. Nakon Luke, ona svo vrijeme zmijuga po zagorskim bregima, a na usponu do Klanjca ima i nekoliko vrlo oštrih zavoja, rekao bih čak - serpentina!

Na ovako kratkoj ruti nema „pit stop“ stajanja pa kroz Klanjec, rodno mjesto jednog od naših najvećih kipara, Antuna Augustinčića, samo prolazimo i nastavljamo put Kumrovca. Na ovoj su ruti dvije kamere za kontrolu brzine, prva u Kupljenovu i druga na ulazu u Kumrovec, pa računajte s njima.

Kumrovec. Žena zadužena za naplatu parkinga isti nam želi naplatiti za svaki pojedinačni motor, iako su po dva na jednom parkirnom mjestu. Nakon što joj kažemo kako ćemo u tom slučaju naših petnaestak motora rasporediti na 15 parkirališnih mjesta, prevladao je razum pa parkiranje plaćamo po broju zauzetih parkirnih mjesta, a ne po broju motora.

Gladni i žedni, sjedamo u prvi lokal, pečenjaru Pionirček. Niti simpatična, niti njena uslužnost ne spašavaju dojam loše pljeskavice sa sirom i pomfritom. To unutra baš ne mogu zvati sirom, a pomfrit je hladan. Drugi puta inzistiram da idemo Kod Staroga, mislim da se tamo ipak bolje jede.

Šetnja Starim selom, fakat su ga sredili i isplati se posjetiti. Obilazimo hiže, štale, rodnu kuću Josipa Broza Tita i obavezno slikanje podno njegova spomenika, djela kipara Antuna Augustinčića. Navodno je restaurirano četrdesetak tradicijskih zagorskih kuća i gospodarskih zgrada iz devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća. Danas je ulaz slobodan i nije mi jasno po kojem principu određuju kada će naplaćivati ulaznice, a kada ne?

Kad sjednem na motor i krenem natrag prema Zagrebu, pogled u retrovizor uvijek mi pokaže više od ceste — pokaže mi mir. Kumrovec nije samo točka na karti, nego podsjetnik da vrijeme ne mora uvijek juriti. Nekad je dovoljno samo stati, udahnuti i poslušati kako dišu zagorski bregi.

I gdje na kraju vožnje završavaju članovi choppera.hr? Pa u Svetom Antoniju zvanom San Antonio na staroj Samoborskoj cesti!

A sada te, dragi moj čitaoče, prepuštam ovoj maloj galeriji slika s izleta u Kumrovec!

 

Okupljanje na zapadu grada. Foto Kristijan Ahec

Disciplinirana vožnja u koloni. Foto: Kristijan Ahec

Bast from the past! Foto: Kristijan Ahec

Druženje u Pionirčeku. Foto: Kristijan Ahec

Rodna kuća Josipa Broza Tita. Foto: ja

Stari i ja. Foto: ja

Obavezno slikanje s Titom! Foto: Dalibor Pajdo Hađina (?)

Svaka kuća je mali muzej posvećen nekoj temi. Titova uniforma. Foto: Dalibor Pajdo Hađina

Vinjeta etno sela. Foto: ja

Krušna peć. Foto: Kristijan Ahec

Uhvaćen s leđa! Foto: Kristijan Ahec

Puno kroma ispred Svetog Antonija zvanog San Antonio! Foto: ja

U starom FAP-u! Nešto malo sam ga vozio u vojsci. Opaka mrcina! Foto: ?