Naslovna fotografija: Dubravka Jurković
Siguran sam kako bi se među motoristima starijim od 35 godina na prste jedne ruke mogli nabrojati oni koji svoju motorističku karijeru nisu započeli na nekom motoru pokretanim dvotaktnim agregatom. Pa red je da nešto napišem i o dvotaktnim motorima, posebice jer danas postaju raritet kao što je Vankelov motor o kojem sam nedavno pisao.
Tomos 15 SLC pokretan dvotaktnim agregatom. Uz pentu T4 najbolji Tomosov uradak.
Vankel nikada nije imao svoje zlatne godine, ali dvotaktni motori jesu – bilo je to vrijeme kada nismo puno razmišljali o potrošnji goriva i onečišćenju atmosfere. Kronološki, bilo je to razdoblje 60 i 70 godina prošlog stoljeća.
Wartburg 353, istočnonjemačko čudo s dvotaktnim motorom.
Danas je automobilska industrija napustila dva takta tako da se ti motori još mogu naći na motociklima, ali i tu sve rjeđe –uglavnom na skuterima i kroserima, kao vanbrodski motori, no i tu gube bitku sa četiri takta te u ultralakim letjelicama.
Motorni zmaj pokretan dvotaktnim motorom Rotax 582.
Pa dobro, zašto smo voljeli i mrzili te dvotaktaše!
Voljeli smo ih jer su bili jednostavni, lagani za održavanje, male mase i volumena te su se vrtjeli kao ludi! A zašto nismo? Bili su žderači goriva, zagađivači atmosfere, a ako im je karburator bio loše podešen, ispušni plinovi su smrdjeli.
Motor Wartburga 353. Bolesno jednostavan motor. Generalku ste mogli napraviti na parkiralištu.
OK, u čemu je caka s tim dvotaktašima? Dvotaktni motor spada u motore s unutrašnjim sagorijevanjem ali kod kojeg se cijeli radni ciklus obavi u dva takta ili tijekom jednog kruga koljenastog vratila zvanog radilica. S obzirom na gorivo, mogu biti benzinski, znani još kao Otto ili dizelski. Moram priznati da uživo još nisam vidio primjerak dizelskog dvotaktaša.
Koji su to taktovi?
A sad malo fizike, stvarno samo malo. Ne mogu bez fizike. Ograničit ću se na teoretski dijagram Ottovog procesa. Obećajem. Tek da bude jasnije što se dešava kod dvotaktnog motora.
Dakle, prisjetimo se Vp dijagrama Ottovog procesa:
p – tlak
V – volumen
Ključne točke dijagrama: 1 - početak kompresije; 2 – kraj kompresije i paljenje gorive smjese; 3 – kraj sagorijevanja i početak ekspanzije; 4 – kraj ekspanzije
Kako je to sve organizirano kod dvotaktog motora?
Načelo rada dvotaktnog motora
Kada klip putuje prema dolje vrši trostruku akciju: izbacuje sagorjele plinove, djelomice sabija gorivu smjesu u karteru koju u isto vrijeme kroz poseban priključni tunel gura u gornji dio cilindra. Goriva smjesa prilikom ulaska ispire i hladi cilindar. Ispire? Ispire od čega? Pa od gareži koja je zaostala nakon sagorijevanja ulja. Odakle sad ulje? E pa vlasnik dvotaktnog motora ga je ulio u gorivo. Zašto? Jednostavno – to ulje u gorivu služi za podmazivanje i ono djelomice sagori te odatle onaj plavičasti dim iza Wartburga! U karteru ili kućištu radilice dvotaktnog motora nema ulja! Kada klip krene gore izbacit će još malo sagorjelih plinova, ali i gorive smjese! Vrlo malo. I tu počinje priča o žderaču goriva. Kada klip zatvori ispušni kanal počinje prava kompresija ali i onaj najzanimljiviji dio rada dvotaktnog motora! Kada je klip odmakao prema gore, otvara se usisni kanal i podtlak u karteru uvlači novi paket gorive smjese u karter! Kada je klip došao do gornje mrtve točke ili vrlo blizu, završava prvi takt.
Na početku drugog takta se vrši paljenje gorive smjese i ekspanzije, klip juriša prema donjoj mrtvoj točci, u jednom trenutku otvara ispušni kanal, sagorjeli plinovi krenu van, goriva smjesa u karteru se djelomice sabije, klip dolazi u donju mrtvu točku i tu završava drugi takt.
Ima tu još posebna priča o auspusima. Dvotaktni motori zahtijevaju posebnu konstrukciju auspuha koji će omogućiti bolje izvlačenje ispušnih plinova i spriječiti njihovo vraćanje prema cilindru.
Animacija rada dvotaktnog motora.
Jeste primijetili kako nisam spomenuo ventile? Bregaste osovine? Njnjnjnj…. Toga tu nema. Sam klip i konstrukcija cilindra glume ventile. Nema ulja u karteru, ni uljne pumpe, ni filtera za ulje… čista jednostavnost! Zato su dvotaktni motori, za istu količinu snage, lakši i manji od četverotaktnih!
Ajde daj sad one loše stvari!
Prvi nedostatak sam već spomenuo i objasnio – velika potrošnja u odnosu na četverotaktne motore. Podosta goriva, čak do 30% bude „izgubljeno“, ili potrošeno na podmazivanje i hlađenje ili naprosto bude izbačeno van zajedno sa sagorjelim plinovima. I tu nema pomoći. U biti ima, ali vrlo male. Što su ciklusi kraći, to će gubitak goriva biti manji te stoga dvotaktaši vole velike brojeve okretaja.
Na primjer, dvotaktni motor Rotax 582 ima 580ccm, 50kg mase i pri 6500 okretaja u minuti razvija 48kW (65KS), a najekonomičniji je na 5100 o/m.
Kroser pogonjen dvotaktnim agregatom i karakterističan plavičasti ispušni plin.
Drugi nedostatak su „prljavi“ ispušni plinovi. Oni u sebi sadrže čađu sagorjelog ulja, nesagorjelo ulje i benzin te time ekološki odmah deplasiraju dvotaktne motore u odnosu na četverotaktne. Iako su pred kraj zlatnih godina dovtaktaša njihove tehničke karakteristike dovedene do savršenstva, udio neiskorištene gorive smjese u ispušnim plinovima je i dalje bio previsok.
Ima još jedan moment koji se obično zaboravlja, a to je kočenje motorom. Kočenje motorom je izuzetno nepovoljno za dvotaktne motore, rekao bih smrtonosno. Zašto? Pa zato što se podmazivanje vrši uljem koje je u gorivu! Vrtnja dvotaktnog motora bez dovoda gorive smjese direktno vodi u zaribavanje! Zato su transmisije dvotaktnih motora izvedene tako da „love“ samo kada se motor vrti brže od zupčanika getribe u trenutnom stupnju prijenosa , nešto slično kao pedale kod bicikla.
Svejedno, falit će mi taj plavičasti miris ispušnih plinova dvotaktnih motora. Kako je krenulo, uskoro će mi faliti mirisi bilo kakvih ispušnih plinova – struja uzima maha. Mada, sve dok električna energija ne bude glavninom iz obnovljivih izvora, vrlo je upitan ekološki doprinos prelaskom na elektromotre.
Pročitajte još:
"Wankelov motor, čudo koje nikada nije dobilo priliku"
"Majstore, može li u 3D?".